Kada smo već krenuli s dobrim štivom...
Autro je Jaan Ziegler, ugledni švicarski sociolog, te bivši posebni izvjestitelj UN-ovog FAO Programa (Programa za hranu i poljoprivredu).
Prema Ziegleru, svjedoci smo stravične i nagle refeudalizacije svijeta. Riječ je o neviđenom procesu podčinjavanja čitavih naroda interesima multinacionalnih korporacija i banaka (na čelu sa MMF-om i Svjetskom bankom), stvaranju imerija srama pomoću dva moćana oružja - duga i gladi. Naime, pretjeranima i neopravdanim zaduživanjem države gube svoj suverenitet, a zbog gladi, koja je direktna posljedica vladavine imperija srama, ljudi gube živote, zdravlje, slobodu i dostojanstvo...
Prema njegovim riječima, položaj posebnog izvjestitelja FAO mu je omogućio pristup izvorima su nama nedostupni, te susrestanja s "predstavnicima tog predatorskog kapitalizma te njegovim protivnicima".
Evo jednog isječka iz Prvog poglavlja (Fantom slobode), prvog dijela knjige (Od prava do sreće), gdje Ziegler, uglavnom, govori o Francuskoj revoluciji i događajima neposredno poslije nje, te o današnjoj potrebi za jednom takvom na globalnoj razini:
"...Čujemo Jaquesa Rouxa: "Sloboda nije ništa drugo nego varljivo priviđenje da jedna klasa ljudi može nekažnjeno izgladnjivati drugu. I jednakost je varljiva i šuplja ako bogataš, pomoću svojega monopola primjenjuje pravo na život i smrt u odnosu na svojega bližnjega. I republika je varljiva prikaza ako se, iz dana u dan, primjenjuje kontrarevolucija, i to pomoću cijena životnih namirnica koje tri četvrtine građana ne mogu platiti bez teškoga znoja."
I još malo dalje:
"Trgovačka aristokracija, strašnija od plemenitaške i svećeničke aristokracija, igra okrutnu igru s ciljem da prigrabi pojedinačne imetke i blago republike; mi još ne znamo kada i kakav će biti kraj toga guljenja, jer cijene robe rastu strahovito brzo, od jutra do večeri. Građanski zastupnici, morate shvatiti kako je već vrijeme da napokon završi borba do smrti, koju sebičnjak nameće radništvu, toj najmarljivijoj klasi."
Roux i dalje:
"Zastupnici Montagne, koji se niste popeli od prvog do četvrtog kata kuće ovoga revolucionarnog grada, bili biste ganuti suzama i uzdasima mnoštva ljudi bez hljeba i bez odjeće, koje su burzovni zelenaši u lihvarske svrhe sveli na ovo stanje tjeskobe i nesreće i zato što su zakoni bili surovi prema siromasima, jer su ih napravili i donijeli bogataši, a bogataše... O kakav bijes, kakav sram! Tko bi mogao vjerovati da su predstavnici francuskog naroda koji su objavili rat vanjskim tiranima, bili toliko strašljivi da nisu zgazili one unutra?"
Čemu nekome nepismenome služi proglašenje slobode štampe? Gladnome čovjeku ničemu ne služi prvo glasa. Onaj koji vidi kako mu porodica umire od bolesti, koja je posljedica bijede, nikada se ne bavi i ne koristi slobodama mišljenja, okupljanja i organiziranog djelovanja.
Bez društvene pravde, republika ne vrijedi ništa!"
Jaques Roux je bio svećenik i predvodio je "Bijesne" protiv demokratskih buržuja 1792. godine, kada je i izgovorio ove riječi. Ako ih stavimo u kontekst bosanske zbilje, možemo lako zaključiti gdje smo i u kojoj godini...
........al neznam od cega kod mene izgori, a neznam ni kako se otvara knjiga 
