Srebrenik.NETwork Forum

"Vidite, ja znam da oni neće biti sretni što ja ovo govorim i činim javnim, ali ja to moram reći: fasciniran sam time što Sanela Ćatić-Jenkins i njen suprug Roger Jenkins već godinama samozatajno rade za Bosnu i Hercegovinu. Evo, samo ovo posljednje: dovoljan je bio samo jedan poziv da i Sanela i Roger ponude i poduzmu sve što je neophodno da se gospodin Ganić nađe na slobodi - od plaćanja kaucije do pomoći u angažiranju advokata i smještaja u Londonu" - kaže član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić na početku razgovora za Dane. U njegovom kabinetu je veoma živo već danima, od trenutka kada je saopćeno da je na zahtjev srbijanskih vlasti u Londonu uhapšen nekadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić. Od tada Silajdžić na neki način koordinira aktivnosti na Ganićevom oslobađanju i povratku u Sarajevo, a u London je uputio i pravnog savjetnika u svom kabinetu dr. Damira Arnauta.

DANI: Gospodine Silajdžiću, jeste li iznenađeni odlukom Srbije da od vlasti Velike Britanije zatraži hapšenje i izručenje Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?

SILAJDŽIĆ: Jesam, iznenađen sam neprijatno. Unatoč našim nastojanjima srbijanske vlasti su godinama opstruirale uspostavu dobrosusjedskih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine. Podsjećam vas na slučaj, valjda nezapamćen u diplomatskoj praksi: godinama je Beograd odbijao prihvatanje čak dva imenovana ambasadora Bosne i Hercegovine u Beogradu. No, nakon snažnog diplomatskog angažmana Turske, krenulo se u otklanjanje prepreka u uspostavljanju dobrih odnosa. Prvo je Beograd prihvatio našeg ambasadora kojeg je godinama odbijao, a onda je prošlog petka naš ministar pravde Čolak potpisao sporazum sa srbijanskom ministricom pravde kojim se uređuje nadležnost pravosudnih organa u svim spornim istragama i suđenjima. Iako je taj sporazum stupio na snagu danom potpisivanja, Beograd ga je praktično prekršio već prvog dana upućivanjem zahtjeva britanskim vlastima za hapšenje i izručenje gospodina Ganića.

DANI: Kako Vi objašnjavate tu neočekivanu odluku Beograda, upravo u kontekstu potpisanog međudržavnog sporazuma o kojem ste govorili?

SILAJDŽIĆ: Mislim da je Beograd zarad unutrašnjih političkih razloga žrtvovao mogućnost popravljanja svojih odnosa sa Sarajevom, svjesno pristajući i na pogoršanje međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini koje njihov zahtjev britanskim vlastima jest proizveo. Naime, Srbija se našla u apsurdnoj situaciji: od Međunarodnog suda pravde je zatražila stav o legalnosti proglašenja Republike Kosovo, očekujući da države poštuju odluku tog suda, valjda ako bude išla njoj u prilog. No, istovremeno, Srbija godinama odbija da ispuni nalog iz presude tog istog Međunarodnog suda pravde: iako je proglašena odgovornom za nesprečavanje genocida u Srebrenici, kao i za neprocesuiranje odgovornih, Srbija odbija usvojiti skupštinsku Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Sada, kada se od nje očekuje da tu rezoluciju ipak usvoji, nezadovoljstvo jednog dijela svojih građana i jednog dijela javnosti srbijanske vlasti pokušavaju amortizirati zahtjevom za hapšenje i izručivanje gospodina Ganića.

DANI: Kako gledate na sve glasnije informacije po kojima bi Parlament Srbije mogao usvojiti Rezoluciju o Srebrenici, ali bez spominjanja genocida?

SILAJDŽIĆ: Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su usvojili i Kongres SAD-a i Senat SAD-a i Vijeće Evrope i Evropski parlament i valjda sve evropske države osim Srbije i Bosne i Hercegovine. Zločin u Srebrenici se od svih ostalih ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije razlikuje upravo po tome što se radi o genocidu - jedinom genocidu i u našoj regiji i u cijeloj Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokazuje civilizacijsku odgovornost svih država, a za Srbiju ono dodatno predstavlja i obavezu uspostavljenu sudskom presudom najvišeg međunarodnog suda.

DANI: Jučer, na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, gostovali ste u veoma gledanoj emisiji Christiane Amanpour na CNN-u. Nakon Vas, ona je intervjuirala bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, koji je više puta istakao da se slaže s Vašim ocjenama. Nisam siguran da je dobar znak to što ste ponovo postali interesantan sugovornik CNN-u...

SILAJDŽIĆ: Nisam interesantan ja, nego raste zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu. Christiane Amanpour je bila ovdje i u ratu i poslije rata, predobro je informirana da bi povjerovala bezočnim lažima koje Radovan Karadžić iznosi u Haagu. A Paddy Ashdown nije jedini od nekadašnjih međunarodnih zvaničnika involviranih u situaciju u Bosni i Hercegovini koji uviđa da nastavljanje toleriranja opstrukcije države BiH predstavlja realnu prijetnju opstojnosti same države.

DANI: Govorite o toleriranju entitetskog glasanja?

SILAJDŽIĆ: Naravno. I 2006. sam to govorio, ali smo tada Stranka za Bosnu i Hercegovinu i ja bili uglavnom usamljeni. Drago mi je što je danas i za SDP i za SDA, osim njenog lidera, entitetsko glasanje neprihvatljivo. Doduše, na isti način su se o entitetskom glasanju izjasnili i Vijeće Evrope i Evropski parlament i Kongres i Senat SAD-a, te Venecijanska komisija i Evropska unija, u svom posljednjem godišnjem izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine.

DANI: Reklo bi se da imate razloga za zadovoljstvo. Međutim...

SILAJDŽIĆ: ...Međutim, i pored svega pobrojanog, evropski i američki posrednici u pregovorima o ustavnim promjenama ni riječ ne posvete entitetskom glasanju kao ključnom problemu funkcioniranja države! Ali, zato bez ikakvog razloga ili pravnog utemeljenja ili razloga u pregovore uvedu priču o podjeli državne imovine...

DANI: Izvinite, ne čini li Vam se da se radi o zaista jedinstvenom primjeru u historiji: ne čeka se podjela države da bi se podijelila državna imovina!? Pa, i Jugoslavija se prvo morala podijeliti da bi se podijelila zajednička, državna imovina...

SILAJDŽIĆ: ...Dobro ste to uočili. Traži se međuentitetska podjela imovine koja i po Ustavu BiH i po Sporazumu o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije i po pravosnažnim sudskim presudama i po tumačenju visokog predstavnika - pripada državi Bosni i Hercegovini. Podjela državne imovine je ovdje u funkciji podjele države. Znate, slavni ekonomista Milton Friedman je govorio o okolnostima i preduslovima u kojima "ono što je politički nemoguće u jednom trenutku postaje politički neminovno". E, vidite, nestanak države Bosne i Hercegovine je cilj nastavljača Miloševićeve i Karadžićeve politike, a način za ostvarenje tog cilja su privikavanje na stotinu manje ili više neprihvatljivih "okolnosti": nerealiziranje Dejtonskog sporazuma, blokada povratka prognanih, entitetska privatizacija, zadržavanje entitetskog glasanja, podjela državne imovine, etnički popis stanovništva u funkciji legalizacije genocida i etničkog čišćenja, osporavanje funkcija i nadležnosti OHR-a, protjerivanje stranih sudija i tužitelja, pritisci na Tužiteljstvo i Sud BiH, zatvorene izborne liste...

DANI: A kako objašnjavate činjenicu da lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić praktično bezuslovno prihvata sve ovo što ste pobrojali, a što sasvim izvjesno vodi u rasturanje države Bosne i Hercegovine?

SILAJDŽIĆ: Ne znam... Možda smo se sveli na nivo našeg stvarnog formata.

DANI: Ko to "mi"?

SILAJDŽIĆ: Oni kojima je stalo do očuvanja države Bosne i Hercegovine. U ratu smo, u puno težim okolnostima, svi bili bolji. Možda zato što mislimo da danas Bosna i Hercegovina nije ugrožena, što je tada radio adrenalin...

DANI: Mislite da je danas ugrožen opstanak države Bosne i Hercegovine?

SILAJDŽIĆ: Ja ću vječno biti zahvalan predsjedniku Clintonu što je u knjizi o njegovih osam godina u Bijeloj kući priznao: Majorova britanska i Mitterandova francuska vlada su mu toleriranje zločina nad Bosnom i muslimanima objasnile "realnošću" kršćanske Evrope... Zato je i predsjednik Obama u svom čuvenom govoru u Kairu akcentirao stradanja Bosne kao mrlju na savjesti međunarodne zajednice. Bio sam obradovan njegovom sviješću, ali sam u razgovoru za CNN jasno rekao da mrlja o kojoj je govorio predsjednik Obama - još stoji.

DANI: A čime biste Vi bili zadovoljni, šta učiniti da se ta mrlja ukloni?

SILAJDŽIĆ: Ništa više od onoga na što su kao neophodno za euroatlantske integracije ukazali i Vijeće Evrope i Evropski parlament i Venecijanska komisija i SAD. Ja sam spreman to odmah, bjanko prihvatiti. E, ja koji sam spreman prihvatiti to do čega su oni sami došli, za dio međunarodnih predstavnika sam problem, a nije problem onaj koji otvoreno govori da priželjkuje i radi na dokusurivanju države, koji govori i priprema referendume.

.. Cijeli tekst u novim BH DANIMA